Iz zdravstva

10.05.2018 Glas Istre
[trim length=”250″]

PULSKA BOLNICA SVE JAČE OSJEĆA MANJAK SPECIJALISTA: Broj operacija prepolovljen, liste čekanja udvostručene

"Umjesto četiri-pet operacijskih sala, zadnja dva tjedna u pulskoj bolnici rade dvije-tri, i to za sve struke unutar Službe za kirurške bolesti. Otkazane su sve korektivne operacije, sav 'hladni' pogon stoji, a obavljaju se samo hitni zahvati, kada dovedu ozlijeđenog i polomljenog pacijenta, kao u ratno doba. Povremeno još funkcionira dnevna kirurgija koja se radi uz lokalnu anesteziju. Ovo nam je ljetni minimum, za vrijeme dok su ljudi na godišnjim odmorima, a ljeto nije ni počelo", kaže nam dr. Rajko Ćelović, predsjednik podružnice Sindikata liječnika u pulskoj bolnici, na pitanje kako se odluka ravnateljstva bolnice da interniste, kirurge i anesteziologe rasporede i na rad u Objedinjeni hitni bolnički prijem (OHBP) gdje kronično nedostaje kadra, odrazila na operacijski program i liste čekanja, a potom i na zaposlenike.

Dr. Marin Petrinović, čelnik bolničke podružnice HUBOL-a, nacionalne udruge bolničkih liječnika, kaže da je ovaj potez ravnateljstva samo "krpanje", dugoročno neodrživo.

- Idemo s konja na magarca. Stalno nam se povećava opseg posla, specijaliste se degradira jer ih se nakon četiri-pet godina specijalizacije odvaja od njihove struke i šalje na rad u hitnu službu. Hitna je izuzetno naporan i očito nedovoljno plaćen posao. Čitav sustav pogrešno je postavljen, ne možemo pacijenta odbiti kada nije u pitanju hitnoća, a takvima u Njemačkoj naplaćuju i kazne. Što će biti kada dobijemo novu bolnicu koja će imati i više operacijskih sala? Čemu sva ta nova infrastruktura kada nema ljudi?", pita se dr. Petrinović. Anesteziologa je malo, upozorava, tražena su roba u čitavom svijetu i vjerojatno će i oni početi odlaziti. A o njima ovise svi drugi koji rade u operacijskoj sali.

I ravnateljica bolnice doc. dr. sc. Irena Hrstić potvrđuje da su dnevno umjesto četiri sale u funkciji tri, katkada i dvije.

[/trim] Link

Iz zdravstva

10.04.2018 Dnevnik.hr
[trim length=”250″]

Novi potez HZZO-a izazvao oprečne reakcije: “Ovo je samo kap u velikom požaru zvanom liste čekanja!”

Liste čekanja, posebice za magnetsku rezonanciju, nikako se ne smanjuju. U nekim se bolnicama čeka i do dvije godine, zbog čega trpe svi, od pacijenata do cijelog zdravstvenog sustava.

VEZANI ČLANCI
Mirando Mrsić (Foto: Pixell)
"Politika SDP-a prema zdravstvu nepromišljena je, neozbiljna i neučinkovita"
Milan Kujundžić (Foto: Zarko Basic/PIXSELL)
Kujundžić pere ruke: Odgovoran sam za sve u zdravstvu, ali ne i za pad na ljestvici po kvaliteti i dostupnosti
Jedno od rješenja HZZO je pronašao u dodatnom ugovaranju s privatnim poliklinikama. No je li to dovoljno da se liste konačno smanje?

"Pacijente uopće ne zanima je li to privatni ili javni sektor, oni žele svoju uslugu imati dostupnu, da ne moraju čekati godinu i pol, dvije ili čak više za takvu uslugu", govori Ognjen Bagatin iz Udruge privatnih poliklinika.

"Mi s ovim smanjujemo liste čekanja, što znači da ubrzavamo preglede, ubrzavamo broj učinjenih magnetnih rezonanci", govori ravnatelj HZZO-a Lucian Vukelić.
"Tih 5000 je samo kap u velikom požaru zvanom liste čekanja, koja se gasi sa nekoliko kapi. Treba riješiti cijeli sustav javnog zdravstva", govori Marijo Drlje iz Udruge hrvatskih pacijenata.

Privatnici poručuju kako opreme ima, ali očito nema političke volje da se ona iskoristi u potpunosti.

Dodaju kako jedan uređaj za magnetsku rezonanciju može snimiti oko 700 postupaka na mjesec, a privatnici dobiju ugovor za tek stotinjak. Stoga poručuju kako će rado svojim kapacitetima pomoći u smanjenju lista čekanja.

Dnevnik Nove TV gledajte svakog dana od 19:15, a više o najvažnijim vijestima čitajte na portalu DNEVNIK.hr.

[/trim] Link

Iz zdravstva

05.03.2018 Dnevnik.hr
[trim length=”250″]

Liječnici ogorčeni: “Spremni smo na sve kako bismo svoja prava ostvarili i sami odlučivali o uvjetima rada”

Liječnici su ogorčeni i najavljuju kako će raditi velike pritiske, dok god ih Vlada ne počne ozbiljno slušati i napokon im dopustiti da sami pregovaraju o svojim uvjetima rada.

3 glasa za i 4 suzdržana, tako se glasovalo o izmjeni Zakona o reprezentativnosti prema kojem liječnici ne mogu sudjelovati u pregovorima za kolektivni ugovor. Iz SDP-a se čak nitko nije ni pojavio na glasovanju. Liječnici su ljutiti i razočarani.

"Riječ ljut je jedna mala sitna riječ kojom bi opisali sve kako se osjećamo. Iskreno, ne znamo što je gore, to da su određeni članovi Odbora za zdravstvo ostali suzdržani ili to da se neki članovi Odbora uopće na toj Sjednici nisu ni pojavili", govori Ada Barić Grgurević iz HUBOL-a.

"Ispada da su svi oni koji su završili u saborskim klupama kao zastupnici zaboravili da su liječnici. Zaboravili su na koji način su radili, što znači dežurati, ne spavati, ne biti sa svojom obitelji. I jako sam zbog toga razočarana!" govori Renata Čulinović.

Predsjednica saborskog Odbora za zdravstvo koja je i predložila amandman za izmjene Zakona, nada se kako na ovome neće cijela priča završiti.

"Dokazali smo zapravo da možda ima naznaka da kad dođe na plenarnu sjednicu Zakon, možda bude od vladajućih volje da se to i promijeni. Liječnici moraju moći pregovarati o uvjetima svoga rada i vladajući su imali dovoljno vremena da to promijene. Sada još uvijek imaju šansu", smatra saborska zastupnica Ines Strenja-Linić.

Liječnici od izmjene Zakona ne odustaju. Vršit će, kažu, pritisak dok god se nešto ne promijeni. Ne isključuju štrajk ili odbijanje prekovremenog rada.

"Sve je moguće! Mislim, situacija vam je danas takva da mi čak ni ne moramo ljude pozivati na to da ne pristaju raditi prekovremeno. Ljudima je dosta, više ne mogu, iscrpljeni su, istrošeni. Sami više prestaju potpisivati suglasnost za rad duži od 48 sati tjedno", govori Čulinović.

"Štrajk nam je s jedne strane jedino sredstvo kojim mi možemo postići naše ciljeve. S druge strane nam nije drag, zašto što štrajk predstavlja kaos i neorganizaciju", smatra Grgurević.

U ponedjeljak sindikati, među kojima nisu liječnici, parafiraju kolektivni ugovor. Potom ga Vlada treba odobriti.

Liječnici poručuju kako neće mirno čekati, već će sve poduzeti kako bi svoja prava ostvarili i sami odlučivali o uvjetima rada.

Dnevnik Nove TV gledajte svakog dana od 19:15, a više o najvažnijim vijestima čitajte na portalu DNEVNIK.hr.

[/trim] Link

Iz zdravstva

28.01.2018 Telegram
[trim length=”250″]

Ovo je ozbiljno: Telegram je došao do dokumenta kojim je ministar Kujundžić pokušao utjecati na sudove

inistar zdravstva Milan Kujundžić, vidljivo je to iz njegova dopisa (u čijem je posjedu Telegram), otvoreno je krenuo protiv hrvatskih liječnika i medicinskog osoblja, kako bi ih onemogućio u ostvarenju njihovih prava da od bolnica naplate značajne novčane iznose za koje su godinama bili uskraćivani krivim obračunom prekovremenih sati. Kako je Telegram nedavno pisao, na hrvatskim sudovima do sada postoji više od 30 pravomoćnih presuda u korist liječnika koji su tužili bolnice za krivo obračunate prekovremene sate, a nove tužbe stižu svakodnevno i već ih je nekoliko stotina.

Kako je pokrenuta ozbiljna lavina, bolnice bi se mogle naći u nezavidnoj situaciji radi isplate pozamašnih iznosa koje duguju liječnicima i medicinskim sestrama, a u konačnici moglo bi se raditi o višemilijunskim iznosima. Za zdravstvo, koje je i pored toga u financijskom kolapsu, bio bi to snažan udarac, pa se ministar Kujundžić upustio u neobičan i više nego problematičan način rješavanja tog pitanja, upućujući dopis svom kolegi, ministru pravosuđa, Draženu Bošnjakoviću, s kojim sjedi u stoj Vladi Andreja Plenkovića.

TRAŽIO DA SE BOŠNJAKOVIĆ ANGAŽIRA OKO OVOG PROBLEMA
Kujundžić je u službenom dopisu Bošnjakoviću, poslanom 12. prosinca prošle godine, naslovljenom ”Parnični postupci radi isplate razlike plaća za prekovremene sate” zatražio da se ministar pravosuđa angažira na ujednačavanju sudske prakse, jer, kako to tvrdi ministar zdravstva, on ”želi ukazati na različitu praksu županijskih sudova koji na temelju istih činjeničnih okolnosti donose potpuno oprečne sudske presude te zauzimaju različita pravna shvaćanja na isto materijalnopravno pitanje”.

”S obzirom da su do sada sudovi pravomoćno presudili i donijeli različite presude po istom materijalnom pitanju”, nastavlja dalje ministar Kujundžić u pismu ministru Bošnjakoviću, ”da je u tijeku veći broj istovrsnih sporova, ta da svakodnevno pristižu nove tužbe, želimo ukazati na neophodnost ujednačavanja sudske prakse”.

ZA UJEDNAČAVANJE SUDSKE PRAKSE NADLEŽAN VRHOVNI SUD

Nevjerojatno je kako ministar Kujundžić, u pismu ministru Bošnjakoviću, ne razumije da kuca na kriva vrata. Naime, nisu ministar pravosuđa, ali ni to ministarstvo, nadležni za ujednačavanje sudske praske, već je to isključivi posao sudstva. U stručnom radu Ivice Crnića, bivšeg predsjednika i suca Vrhovnog suda, stoji sljedeće tumačenje: ”U slučaju razlika u pravnim stavovima sudsku praksu se ujednačava na sjednicama sudskih odjela i odlukama Vrhovnog suda”.

I dalje, za ministra Kujundžića još pogubnije: ”Izvršna vlast ima ograničenu mogućnost kontrole sudbene vlasti. Ta kontrola odnosi se isključivo na obavljanje poslova sudske uprave, tj. izvršna vlast ne može ni na koji način ulaziti u konkretne postupke za koje su nadležni sudovi, kao i u odluke koje se tim povodom donose. Izvršna vlast nema nikakve ovlasti u odnosu na bitnu funkciju sudova, tj. na funkciju suđenja”. A Ministarstvo pravosuđa, čijem se šefu obratio ministar zdravstva, dio je izvršne, a ne pravosudne vlasti!

KUJUNDŽIĆEV DOPIS ZAVRŠIO U SUDSKOM SPISU
Potpuni je skandal, međutim, da se dopis ministra Kujundžića ministru Bošnjakoviću našao u sudskom spisu, u predmetu tužbe jednog liječnika protiv bolnice u kojoj radi. Naime, ta se bolnica, u strahu da bi mogla izgubiti spor, obratila Državnom odvjetništvu koje je u odgovoru na tužbu priložilo Kujundžićev dopis! U odgovoru na tužbu, međutim, prilažu se dokazi, a potpuno je nejasno po čemu je pismo ministra Kujundžića bilo kakav dokaz.

Ono može biti samo u funkciji pritiska na pravosuđe, odnosno pritiska prema postupajućem sucu da pazi kako presuđuje, jer eto, u spor između liječnika i bolnica, uključila su se i dva ministra. Činjenica da se pismo jednog ministra drugom (zahvaljujući Državnom odvjetništvu) našlo u sudskom spisu, uistinu nije moguće protumačiti drugačije nego isključivo kao pritisak na pravosuđe.

Tim prije što su se nakon 30-ak pravomoćnih presuda (i to na različitim županijskim sudovima, Bjelovaru, Rijeci, Splitu, Zagrebu) počele javljati i presude u korist bolnica, pa je tako i došlo do onoga što ministar Kujundžić označava kao ”različitu sudsku praksu županijskih sudova”. No, unatoč pritiscima na sudove da sude u korist bolnica, a ne liječnika i medicinskih sestara, omjer pravomoćnih presuda još je uvijek u korist potonjih i to u omjeru 5:1.

MISLI DA SU SUDOVI POGREŠNO DALI VEĆA PRAVA LIJEČNICIMA
Tridesetak izgubljenih sudskih sporova hrvatskih bolnica koje su tužili njihovi zaposlenici, liječnici i medicinske sestre, očito je bilo zvono za uzbunu, što se da iščitati i iz priznanja ministra Kujundžića u pismu ministru Bošnjakoviću. ”Zauzimanjem pravnog stajališta pojedinih sudova dolazi do ozbiljnog proširivanja i povećanja materijalnih prava radnika koja nisu kao takva ugovorena Kolektivnim ugovorom, što u konačnici dovodi do bitnog povećanja financijskih sredstva za provedbu tih odredbi”, piše Kujundžić.

No, to je njegovo mišljenje; sudovi pak razmišljaju i presuđuju posve drugačije. Kujundžić se na to ne osvrće, on sudi drukčije, tvrdeći unatoč pravomoćnim presudama, da su pojedini sudovi pogrešno dali veća prava liječnicima i medicinskim sredstvima!

Pri kraju pisma ministar Kujundžić još je eksplicitniji: ”Različita tumačenja drugostupanjskih sudova dovode do pravne nesigurnosti te potencijalno velikog financijskog tereta za zdravstveni sustav”, stoji u pismu ministra zdravstva koje on osim na adresu ministra pravosuđa Dražena Bošnjakovića upućuje i državnom odvjetništvu Republike Hrvatske. A odande, to je pismo završilo u sudskom spisu, bez obzira što se ne radi ni o kakvom materijalnom dokazu, već o prepisci kolega iz izvršne vlasti u istoj Vladi, Kujundžića i Bošnjakovića.

[/trim] Link

Iz zdravstva

12.08.2017
[trim length=”250″]

New wage law draft provides high salary increases for employees in Romania’s public sector

Nakon što je prošle godine imala prosjek od 1 kardiologa na milijun stanovnika, Rumunjska je odlučila slijediti poljske, češke i slovačke primjere te je višestruko povećala osnovne plaće liječnika i učitelja.
Po novom zakonu plaća liječnika specijalista može iznositi i do 3700 eura, a u nju su uključeni i svi dodatci na paću (dodatak na staž i odgovornost).
Jedino Vlada RH odlazak liječnika i zakidanje građana za zajamčena prava iz zdravstvene zaštite smatra uštedom.

[/trim] Link

Iz zdravstva

10.08.2017 Dnevnik.hr
[trim length=”250″]

Hrvatski liječnici dovedeni do ruba: Spašavaju živote, ali država im ne da veću plaću

Iako u sustavu zdravstva liječnika nedostaje, plaće su im male, a uvjeti rada loši, Vlada nije imala sluha za njihove povišice.

[/trim] Link

Iz zdravstva

09.08.2017 Dnevnik.hr
[trim length=”250″]

Još jedan hrvatski apsurd: Mjesečno imaju i više od 300 prekovremenih sati, a za to im prijeti kazna

Gotovo svi liječnici u Hrvatskoj rade prekovremeno jer ih nema dovoljno, a pacijentima su dužni pružiti zdravstvenu skrb u svakom trenutku. No, prema Zakonu o radu, ako rade previše za to mogu biti kažnjeni. Liječnici jedino rješenje vide u strukovnom kolektivnom ugovoru.

[/trim] Link

Iz zdravstva

29.07.2017 Dnevnik.hr
[trim length=”250″]

Ministar Kujundžić uvodi sustav kontrole i nagrađivanja liječnika, a oni poručuju – to je nemoguće izvesti

Ministar zdravstva Milan Kujundžić namjerava uvesti sustav kontrole i nagrađivanja najboljih liječnika. Onaj tko bude radio više od norme, dobit će veću plaću. Liječnici i ostali zdravstveni djelatnici ne znaju na koji će se način to mjeriti i tko će to kontrolirati. Poručuju kako i sada rade previše, što pokazuju njihovi prekovremeni sati.

[/trim] Link

Iz zdravstva

14.12.2016 Večernji list
[trim length=”250″]

Objavljeno koliko je liječnika u tri godine otišlo iz Hrvatske!

Od ulaska Hrvatske u EU, zemlju je napustilo 525 liječnika, a to je kao da je Hrvatska ostala bez KBC-a Osijek, u kojem radi 515 liječnika, ili KBC-a Rijeka, u kojem je zaposleno 534 liječnika, navedeno je u analizi koju je danas predstavila Hrvatska liječnička komora, a riječ je o prvim detaljnim podacima o liječnicima koji su otišli iz hrvatskoj zdravstvenog sustava raditi u inozemstvo. Skoro svaki drugi, njih 249, u dobi je između 25 i 35 godina tj. rođeni su iza 1980. godine, što ovu statistiku čini još više poražavajućom i alarmantnijom, upozorava dr. Krešimir Luetić, dopredsjednik HLK. Prosječna im je dob 39 godina, a većina je žena, čak 53%. Najviše odlaze u Veliku Britaniju, Njemačku, Irsku, Austriju i Švedsku.

[/trim] Link

Iz zdravstva

10.12.2016 Al Jazeera
[trim length=”250″]

Hrvatska ostaje bez liječnika

Iseljavanje iz Hrvatske poprimilo je epidemijske razmjere ako je suditi po onome što mediji pišu, a ljudi govore. Na službene podatke teško se osloniti budući da mnogi koji odlaze trbuhom za kruhom u inozemstvo ne odjavljuju boravište u domovini.

U potrazi za boljim životom podjednako odlaze i nezaposleni i zaposleni, ljudi svih struka i zanimanja, čak i životnih dobi. Egzodus, pak, o kojem se može prilično pouzdano govoriti oslanjajući se na čvrste brojke jest onaj 'bijelih i plavih kuta' odnosno liječnika te medicinskih sestara i tehničara.

Njihov odljev ne samo da je alarmantan u okvirima struke već i uznemirujući s obzirom na činjenicu da se dugoročno odražava na sveukupno zdravlje građana.

'Gubimo najbolje ljude'

Sve je počelo ulaskom Hrvatske u Europsku uniju sredinom 2013. godine kada su ovdašnjim liječnicima širom otvorena vrata zdravstvenih ustanova u bogatim članicama Unije.

Hrvatska liječnička komora (HLK) nedavno je objavila podatak da je od ulaska u EU primljeno 1.215 zahtjeva liječnika za potvrdama potrebnim za rad u zemljama Unije. Nisu još svi otišli, ali brojka dovoljno govori o tome koliko liječnika razmišlja o tom koraku.

„Do sada je oko 550 ljudi napustilo hrvatski zdravstveni sustav. Odlaskom u inozemstvo gubimo najbolje ljude, dakle one koji su sigurni u svoje znanje i spremni su dokazivati se u stranim zemljama“, kaže dr. Trpimir Goluža, predsjednik Hrvatske liječničke komore. On usto nabraja zemlje za koje su hrvatski liječnici zatražili najviše potvrda za rad: Velika Britanija (350 zahtjeva), Njemačka (324), Irska (141), Austrija (126) i Švedska (100).

Hrvatske liječnike u prvom redu privlače plaće koje im se vani nude. Stoga ne čude često održavanje međunarodnih sajmova poslova za liječnike i medicinsko osoblje kakve, recimo, organizira tvrtka Careers in White (Karijere u bijelom). Ondje se nude poslovi s početnom plaćom od 3.200 eura naviše za liječnike specijaliste, te od 5.000 eura naviše za subspecijaliste i primarijuse.

Medicinske sestre i tehničari mogu računati na početnu plaću od 2.300 eura mjesečno. Mladi liječnici mogu, pak, dobiti i specijalizaciju u inozemstvu, u Njemačkoj primjerice uz najnižu plaću od 2.200 eura. Britansko i irsko tržište, za koje su hrvatski liječnici najviše zainteresirani, specifično je po tome što se ondje traže isključivo bolnički liječnici za privremeni i zamjenski rad bez mogućnosti specijalizacije i akademskog napredovanja, ali uz kraće i vrlo dobro plaćene ugovore. Najatraktivniji poslovi i plaće nude se specijalistima, nekima čak i s plaćom od 13.000 eura bruto.

Na europskim tržištima rada najtraženiji su liječnici obiteljske medicine, a dobro prolaze i medicinske sestre i tehničari.

Razlog za odlazak nisu samo velike plaće

No, hrvatski liječnici ne odlaze samo privučeni dobrim plaćama, jer mnogi su relativno dobro plaćeni i kod kuće. U pitanju je (i) nešto drugo čemu svjedoče i rezultati anketa koje je provela liječnička komora. Proljetos se u jednoj takvoj čak 60 posto mladih liječnika u dobi do 40 godina, od njih skoro 1.500 anketiranih, izjasnilo da intenzivno razmišljaju o odlasku iz Hrvatske. A 80 posto njih ne vjeruje da će se u budućnosti išta promijeniti po pitanju njihovog profesionalnog statusa ako ostanu u Hrvatskoj. Stoga, uz bolje plaće, kao glavne razloge mogućeg odlaska navode bolje uvjete rada, veću uređenost zdravstvenog sustava te veće mogućnosti stručnog usavršavanja i napredovanja.

Ada Barić Grgurević iz Hrvatske udruge bolničkih liječnika (HUBOL) ističe kako je iz anketa, ali i svakodnevnih razgovora s kolegama zaključila da plaće u EU nisu baš toliko veće da bi čovjek ostavio svoj život ovdje i u naponu radne snage započeo novi život negdje drugdje.

„Glavni motiv nije novac, nego neuređen sustav u kojem je liječnicima sve teže funkcionirati, a kao glavni razlog odlaska navode besperspektivnost i nemogućnost profesionalnog napredovanja“, kaže ona.

Isto tvrdi i dr. Goluža iz HLK-a koji ističe da je problem „mnogo kompleksniji“.

„Liječnici iz Hrvatske ne odlaze samo zbog niskih plaća i materijalnih uvjeta, nego i zbog loših uvjeta rada, nezadovoljavajućeg položaja i statusa u društvu, ali i osjećaja besperspektivnosti“, kaže on.

Oni najtraženiji u inozemstvu, liječnici obiteljske medicine, ovog su tjedna digli glas i na prosvjedu zatražili od ministra zdravstva Milana Kujundžića da zaustavi urušavanje obiteljske medicine. Oni upozoravaju da će u iduće četiri godine 30 posto liječnika ostvariti uvjete za odlazak u mirovinu, pa će nastati manjak od 800 liječnika.

"Sustav primarne zaštite počeo se urušavati. To nije vidljivo u urbanim sredinama ali, primjerice u Slavoniji, stanje je alarmantno. Ako se nešto ne promijeni, veliki broj stanovnika ostat će bez mogućnosti ostvarenja ustavnog prava na zdravlje", upozorio je dopredsjednik Hrvatskog društva za poslovnu etiku i zdravstvenu ekonomiku Hrvatskog liječničkog zbora Zoran Maravić.

Najviše odlaze liječnici u najboljim godinama

Problem je po Hrvatsku tim veći što se dramatični manjak liječnika osjeti i u čitavoj EU gdje će do 2025. godine čak polovina sadašnjih zdravstvenih djelatnika otići u mirovinu, a tamošnja tržišta rada naprosto 'usisati' liječnike iz Hrvatske, regije i čitavog istoka Europe.

U Hrvatskoj je trenutno oko 15.000 radnoaktivnih liječnika čija je prosječna dob 46 godina. Onih mladih u dobi od 30 do 39 godina je oko 3.800, a upravo su oni i najbrojniji koji odlaze iz Hrvatske. Među onima koji su već otišli ponajviše je anesteziologa, zatim radiologa, općih kirurga, urologa i ginekologa. Već sada hrvatski prosjek su 343 liječnika na 100 tisuća stanovnika, dok je prosjek Europske unije 350.

„Broj liječnika specijalista u Hrvatskoj u zadnje je četiri godine smanjen za 15 posto. Nedostaje nam gotovo tri i pol tisuće specijalista da bi bili na razini prosjeka EU-a. Istodobno, prosječna dob liječnika koji traže potvrde za odlazak u inozemstvo je 39 godina, što su za liječničku profesiju najbolje godine“, kaže dr. Goluža napominjući kako se u zdravstvenom sustavu osjeća nedostatak svakog pojedinog specijaliste, pa se događa da, recimo, 1.300 djece u Splitu ostaje bez pedijatra.

Da bi u takvim okolnostima sustav funkcionirao, manjak liječnika rješava se nametanjem visokih i protuzakonitih satnica prekovremenog rada u bolnicama, a za dežurstva se angažiraju liječnici iz drugih sredina ili čak oni umirovljeni.

„Gotovo je postalo praksa da liječnici u dobi od 75 godina rade na stacionarnim bolničkim odjelima ili su dežurni u izvanbolničkoj hitnoj službi. Nije bolje niti u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. Prosječan broj pacijenata po obiteljskom liječniku u Hrvatskoj je 1.800, dok je u EU 1.400“, upozorava Goluža.

Na rubu snaga

Manjak liječnika zasad se ne osjeća posvuda jednako. „Najviše se osjeti u manjim sredinama gdje nekoliko liječnika čini odjel. Bolnice u Slavoniji i Lici rade na rubu snaga“, kaže Ada Barić Grgurević iz HUBOL-a.

Nedavno je odjeknula vijest da su samo iz Kliničkog bolničkog centra u Osijeku ove godine otišla 24 liječnika i čak 57 medicinskih sestara i tehničara.

Na pitanje što bi trebalo učiniti da se ublaži tako nagli gubitak kadrova, dr. Barić Grgurević kaže kako je unazad tri godine HUBOL promatrao rad četiri ministra koji po pitanju stimulacije liječnika i motivacije njihovog ostanka u Hrvatskoj do danas nisu donijeli niti jednu mjeru.

„Jedna od glavnih mjera je sklapanje strukovnog kolektivnog ugovora za liječnike, budući da oni, iako su nositelji zdravstvenog sustava, nemaju čak pravo ni sudjelovati u kolektivnim pregovorima o svojim materijalnim i radnim pravima, već u ime njih pregovaraju sindikati nezdravstvenih djelatnosti. Potrebno je i bolje organizirati njihov rad, omogućiti povoljnije stambeno kreditiranje za mlađe liječnike i porezne olakšice za rad u manje atraktivnim sredinama te im sustavno omogućiti stručno usavršavanje, smatra Goluža. Predsjednica HUBOL-a mnogo je konciznija. Ona kaže: „Glavna mjera koja se treba donijeti je da se počne slušati struka.“

[/trim] Link

Iz zdravstva

03.12.2016 Index.hr
[trim length=”250″]

Prosvjed liječnika specijalizanata protiv “robovlasničkih ugovora”

MLADI liječnici - specijalizanti danas prosvjeduju pred ministarstvom zdravstva protiv "robovlasničkih ugovora o specijalizacijama".
'Zadržimo liječnike u Hrvatskoj', kratka je i jasna poruka koju liječnici s prosvjeda žele uputiti nadležnima da se zaustavi alarmantan odljev liječnika iz hrvatskih bolnica. U moru razloga zbog kojih liječnici, u sve većem broju, donose odluku da svoju hrvatsku adresu zamijene inozemnom, tri su najvažnija - neujednačena praksa određivanja ugovornih obaveza liječnicima u Hrvatskoj i neravnopravan položaj u kom se trenutno nalaze i nepovoljni uvjeti rada mladih liječnika.

[/trim] Link

Iz zdravstva

03.12.2016 HLK
[trim length=”250″]

Mladi liječnici poručili ministru: Ne dolijevajte ulje na vatru novim Pravilnikom!

Više od 300 mladih liječnika; stažista, specijalizanata i specijalista koji su u subotu prosvjedovali pred Ministarstvom zdravstva na zagrebačkom Ksaveru apeliralo je na ministra Milana Kujundžića da ne „dolijeva ulje na vatru“ najavljenim izmjenama Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine kojim će se ponovno otežati položaj mladih liječnika jer se predviđa odšteta od 250 tisuća kuna u slučaju prekida specijalizacije. „Ne dajte da vam UPUZ diktira pravila“, poručili su ministru mladi liječnici, istaknuvši kako ih se može zadržati u Hrvatskoj jedino stimulativnim mjerama, a ne represijom i penalizacijom.

[/trim] Link