posljednjih nekoliko godina svjedočimo sve lošijem položaju liječnika u Republici Hrvatskoj, što je posebno izraženo u bolničkom sustavu. U sustavu u kojemu ne postoje vremensko kadrovski normativi tijekom 2015. godine odrađeno je 3.5 milijuna prekovremenih sati, a rijetke se ustanove u kojima se poštuje Zakon o radu i Temeljni kolektivni ugovor potpisan bez predstavnika liječnika koji su isključeni iz sindikalnog pregovaranja. Nakon ulaska Hrvatske u Europsku Uniju zdravstveni je sustav napustilo oko 530  liječnika, a još ih je 1200 prikupilo potrebnu dokumentaciju za odlazak iz Republike Hrvatske. Masovan egzodus liječnika opustošit će prvenstveno manje razvijene sredine u kojima već 200 bolničkih odjeljenja ne zadovoljava zakonski minimum liječnika po odjelu. Dok prema najnovijim podatcima WHO jedino Crna Gora, BiH i Albanija u Europi imaju manje liječnika na sto tisuća stanovnika od Hrvatske, a da dosegnemo prosjek EU od 330 liječnika/100.000 stanovnika nedostaje nas najmanje 4.300.

Hrvatska udruga bolničkih liječnika (HUBOL) predlaže donošenje kratkoročnih, srednjoročnih i dugoročnih mjera radi motivacije liječnika na ostanak u Republici Hrvatskoj.

Kratkoročne mjere (rok 1. svibanj 2017. godine)

  • Donošenje zakona o zdravstvenim djelatnicima (liječnicima) po uzoru na Zakon o plaćama sudaca i drugih pravosudnih dužnosnika kojim će se definirati radna prava i obveze zdravstvenih djelatnika te vremensko kadrovski normativi. Na taj se način stvara čvršći pravni okvir čime se isključuje vremenski ponavljajuće sindikalno pregovaranje i potencijalni problemi oko strukovnog kolektivnog ugovora.
  • Izmjene Kaznenog zakona Republike Hrvatske na način da se napad na zdravstvenog djelatnika tretira kao napad na službenu osobu po službenoj dužnosti.
  • Donošenje paketa osiguranja kao zaštitu od osobne odgovornosti i liječničke pogreške ili medicinske komplikacije. U sustavu koji opstaje zahvaljujući protuzakonitom broju prekovremenih sati u kojemu ne postoji adekvatan tretman sindroma izgaranja mogućnost pogreške je enormna, a zdravstveni djelatnici ne uživaju adekvatnu pravnu zaštitu od iste.
  • Beneficirani radni staž, odnosno ulazak prekovremenih sati u radni i mirovinski staž. Sada je slučaj da se na prekovremene sate plaća adekvatan doprinos, ali oni ne ulaze u mirovinski i radni staž. Ne postoji struka u Republici Hrvatskoj s tolikim brojem sustavno produciranih prekovremenih sati, a prosječan bolnički liječnik za 12 mjeseci odradi 15 mjeseci radnih sati. Ujedno je potrebno napomenuti da se na te iste prekovremene sate po sadašnjem načinu obračuna uopće ne obračunavaju dodaci na struku, što nas dovodi u situaciju da u prekovremenim satima ne radimo kao specijalisti ili subspecijalisti .
  • S obzirom na mogući kolaps zdravstvenog sustava zbog odlaska mladih liječnika i specijalista potrebno je iste stimulirati za kupovinu prve nekretnine povoljnom kamatnom stopom od do 2% za kreditiranje liječnika za kupovinu prve nekretnine i reprogramiranje postojećih kreditnih obveza za prvu nekretninu.
  • Zbog gore navedenih razloga u malim i slabije razvijenim sredinama potrebno je korigirati fiskalne namete za liječnike. U obzir dolazi oslobođenje od plaćanja dijela prireza/doprinosa za zdravstvo, posebno na područjima s niskim indeksom razvijenost, te besplatno dopunsko zdravstveno osiguranje za zdravstvene djelatnike
  • Uključivanjem Državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje te Državne agencije za upravljanje državnom imovinom osigurati besplatno korištenje stana u vlasništvu države, lokalne samouprave i/ili ureda/agencije za liječnike na specijalističkom ili supspecijalističkom usavršavanju (po uzoru na saborske zastupnike).
  • Definirati uvjete i kriterije za članove upravnih vijeća i ravnatelje zdravstvenih ustanova izmjenom Zakona o zdravstvenoj zaštiti.
  • Ukidanje takozvanih robovlasničkih ugovora i prilagođavanje postojećih specijalističkih ugovora zakonskoj regulativi Republike Hrvatske i odluci Vrhovnog suda u kojoj je jasno definirano da plaća predstavlja naknadu za obavljeni radi i da ni na koji način ne može biti predmet odštetnog zahtjeva. Prestanak diskriminacije liječnika po spolu i zdravstvenom stanju.
  • Provođenje specijalističkog i užeg specijalističkog usavršavanja u matičnim ustanovama u minimalnom trajanju od polovine vremena predviđenog trajanja specijalističkog usavršavanja u svim ustanovama i odjelima s dva subspecijalista za navedenu subspecijalizaciju ili dva specijalista za opće specijalizacije
  • Omogućiti financiranje specijalizanata na način da im se plaća isplaćuje u ustanovi u kojoj rade. Na način dok su u matičnoj ustanovi plaće im plaća matična ustanova, a dok rade i dežuraju u klinikama plaće im isplaćuje klinika u kojoj rade i dežuraju.
  • Redefinirati limite HZZOa kojima se na umjetan način stvaraju dugovi i politički ovisni zdravstveni subjekti. Limiti ne smiju predstavljati političku odluku već stvarnu potrebu izvršenja usluge (potrebe stanovništva).

Srednjoročne mjere (rok 1. rujan 2018. godine)

  • Informatizacija zdravstvenog sustava, odnosno stvaranja jedinstveni informacijskog zdravstvenog sustava u svrhu bolje preglednosti i operativnosti te onemogućavanja višestrukog naručivanja.
  • Smanjenje nekontroliranog zapošljavanja nezdravstvenog osoblja u sustavu zdravstva uz ostvarenje omjera zdravstvenog i nezdravstvenog osoblja u zdravstvenim ustanovama 3:1.
  • Uključivanjem Državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje te Državne agencije za upravljanje državnom imovinom osigurati besplatno korištenje stana u vlasništvu države, lokalne samouprave i/ili ureda/agencije za liječnike u područjima s niskim indeksom razvijenosti, ruralnim, planinskim i otočnim prostorima uz mogućnost prelaska u trajno vlasništvo stana nakon 10 godina neprekidnog korištenja i rada u toj sredini.
  • Urediti dodatne stimulacijske mjere liječnicima putem državnih uredbi kako bi gradovi i županije mogli postupati i dodatno stimulirati dolazak liječnika u svoje sredine.

Dugoročne mjere

  • Dugoročno planirati kadrove u zdravstvu na nacionalnoj razini.
  • Kontinuirano ulaganje u opremu za rad.
  • Donošenje zakonskih okvira i osnivanja fonda za plaćanje i omogućavanje stručnog usavršavanja te dostupnost relevantnoj evidence based literaturi tijekom specijalističkog usavršavanja i nakon njega.
  • Revidirati specijalističke programe, propisana potrebna znanja i vještine uskladiti s realnim mogućnostima mentora, specijalizanata i ovlaštenih ustanova.
  • Osnivanje jedinstvenog integriranog registra zdravstvenih djelatnika , temeljem kojega bi bilo moguće kvalitetno dugoročno planirati zdravstvenu kadrovsku politiku koje treba biti provedeno na nacionalnoj razini. Uz pomoć registra mogle bi se provoditi analize nedostatka liječnika po pojedinim ustanovama i područjima te bi utjecanje na njihovo zaposlenje moglo biti puno usmjerenije nego sada.
  • Povećanje upisnih  kvota na medicinske fakultete koje mora pratiti jasna stimulacijska politika Ministarstva znanosti obrazovanja i športa, osiguranjem dovoljnog broja nastavnog kadra, adekvatne učionice i grupe, odrađivanje vježbi i u manjim sredinama prema mjestu stanovanja (uključivanje manjih županijskih bolnica u nastavne baze MEF-a uz jasno definirane kriterije).
  • Jedna od  mjera  kojom  bi  se  pokazala  želja  za  dugoročnijim planiranjem liječničkih kadrova je prije svega ulaganje u nastavne kadrove i otvaranje novih radnih mjesta  što  bi  omogućilo  s  jedne  strane  ostanak  onih  najboljih  pri  fakultetima,  a  s  druge  strane kvalitetnu mogućnost obrazovanja liječnika na dodiplomskoj, poslijediplomskoj razini te razini trajne medicinske izobrazbe. Također, povećanjem ulaganja u infrastrukturu medicinskih fakulteta mogle bi se osigurati u budućnosti više upisne kvote, budući da su one limitirane prvo nastavnim osobljem, a drugo i samim tehničkim uvjetima za izvođenje nastave unutar prostora fakulteta.

Opstojnost javnog zdravstvenog sustava mora biti prioritet svih političkih opcija. Nacionalni konsenzus oko održivosti javnog zdravstvenog sustava nužan je radi ustavnih odredbi da se svakom građaninu jamči pravo na zdravstvenu zaštitu, bez obzira na dob, spol, nacionalnu ili vjersku pripadnost te socio-ekonomsku i geografsku raspodijeljenost. Kamen temeljac održivosti javnog zdravstvenog sustava jesu zdravstveni djelatnici, posebno liječnici, na temelju čije požrtvovnosti, samoprijegora i filantropije zadnjih nekoliko godina javni zdravstveni sustav i opstaje. Motiviranje liječnika na ostanak u Republici Hrvatskoj isključivo kao metoda opstojnosti javnog zdravstvenog sustava i pružanja ustavnih prava na zdravstvenu zaštitu građana mora rezultirati proglašavanjem liječnika strukom od posebnog nacionalnog interesa. Stoga apeliramo na Vas, poštovana gospođo Predsjednice, da prepoznate navedene činjenice te da svojim političkim utjecajem i pozitivnim društvenim angažmanom stvorite preduvjete za ostanak liječnika u Republici Hrvatskoj.

 

S poštovanjem,

Ivan Vukoja, tajnik HUBOL-a, v.r.
Vlaška 9, Zagreb

U Pakracu, 1. ožujka 2017. godine