Iz zdravstva

10.12.2016 Al Jazeera
[trim length=”250″]

Hrvatska ostaje bez liječnika

Iseljavanje iz Hrvatske poprimilo je epidemijske razmjere ako je suditi po onome što mediji pišu, a ljudi govore. Na službene podatke teško se osloniti budući da mnogi koji odlaze trbuhom za kruhom u inozemstvo ne odjavljuju boravište u domovini.

U potrazi za boljim životom podjednako odlaze i nezaposleni i zaposleni, ljudi svih struka i zanimanja, čak i životnih dobi. Egzodus, pak, o kojem se može prilično pouzdano govoriti oslanjajući se na čvrste brojke jest onaj 'bijelih i plavih kuta' odnosno liječnika te medicinskih sestara i tehničara.

Njihov odljev ne samo da je alarmantan u okvirima struke već i uznemirujući s obzirom na činjenicu da se dugoročno odražava na sveukupno zdravlje građana.

'Gubimo najbolje ljude'

Sve je počelo ulaskom Hrvatske u Europsku uniju sredinom 2013. godine kada su ovdašnjim liječnicima širom otvorena vrata zdravstvenih ustanova u bogatim članicama Unije.

Hrvatska liječnička komora (HLK) nedavno je objavila podatak da je od ulaska u EU primljeno 1.215 zahtjeva liječnika za potvrdama potrebnim za rad u zemljama Unije. Nisu još svi otišli, ali brojka dovoljno govori o tome koliko liječnika razmišlja o tom koraku.

„Do sada je oko 550 ljudi napustilo hrvatski zdravstveni sustav. Odlaskom u inozemstvo gubimo najbolje ljude, dakle one koji su sigurni u svoje znanje i spremni su dokazivati se u stranim zemljama“, kaže dr. Trpimir Goluža, predsjednik Hrvatske liječničke komore. On usto nabraja zemlje za koje su hrvatski liječnici zatražili najviše potvrda za rad: Velika Britanija (350 zahtjeva), Njemačka (324), Irska (141), Austrija (126) i Švedska (100).

Hrvatske liječnike u prvom redu privlače plaće koje im se vani nude. Stoga ne čude često održavanje međunarodnih sajmova poslova za liječnike i medicinsko osoblje kakve, recimo, organizira tvrtka Careers in White (Karijere u bijelom). Ondje se nude poslovi s početnom plaćom od 3.200 eura naviše za liječnike specijaliste, te od 5.000 eura naviše za subspecijaliste i primarijuse.

Medicinske sestre i tehničari mogu računati na početnu plaću od 2.300 eura mjesečno. Mladi liječnici mogu, pak, dobiti i specijalizaciju u inozemstvu, u Njemačkoj primjerice uz najnižu plaću od 2.200 eura. Britansko i irsko tržište, za koje su hrvatski liječnici najviše zainteresirani, specifično je po tome što se ondje traže isključivo bolnički liječnici za privremeni i zamjenski rad bez mogućnosti specijalizacije i akademskog napredovanja, ali uz kraće i vrlo dobro plaćene ugovore. Najatraktivniji poslovi i plaće nude se specijalistima, nekima čak i s plaćom od 13.000 eura bruto.

Na europskim tržištima rada najtraženiji su liječnici obiteljske medicine, a dobro prolaze i medicinske sestre i tehničari.

Razlog za odlazak nisu samo velike plaće

No, hrvatski liječnici ne odlaze samo privučeni dobrim plaćama, jer mnogi su relativno dobro plaćeni i kod kuće. U pitanju je (i) nešto drugo čemu svjedoče i rezultati anketa koje je provela liječnička komora. Proljetos se u jednoj takvoj čak 60 posto mladih liječnika u dobi do 40 godina, od njih skoro 1.500 anketiranih, izjasnilo da intenzivno razmišljaju o odlasku iz Hrvatske. A 80 posto njih ne vjeruje da će se u budućnosti išta promijeniti po pitanju njihovog profesionalnog statusa ako ostanu u Hrvatskoj. Stoga, uz bolje plaće, kao glavne razloge mogućeg odlaska navode bolje uvjete rada, veću uređenost zdravstvenog sustava te veće mogućnosti stručnog usavršavanja i napredovanja.

Ada Barić Grgurević iz Hrvatske udruge bolničkih liječnika (HUBOL) ističe kako je iz anketa, ali i svakodnevnih razgovora s kolegama zaključila da plaće u EU nisu baš toliko veće da bi čovjek ostavio svoj život ovdje i u naponu radne snage započeo novi život negdje drugdje.

„Glavni motiv nije novac, nego neuređen sustav u kojem je liječnicima sve teže funkcionirati, a kao glavni razlog odlaska navode besperspektivnost i nemogućnost profesionalnog napredovanja“, kaže ona.

Isto tvrdi i dr. Goluža iz HLK-a koji ističe da je problem „mnogo kompleksniji“.

„Liječnici iz Hrvatske ne odlaze samo zbog niskih plaća i materijalnih uvjeta, nego i zbog loših uvjeta rada, nezadovoljavajućeg položaja i statusa u društvu, ali i osjećaja besperspektivnosti“, kaže on.

Oni najtraženiji u inozemstvu, liječnici obiteljske medicine, ovog su tjedna digli glas i na prosvjedu zatražili od ministra zdravstva Milana Kujundžića da zaustavi urušavanje obiteljske medicine. Oni upozoravaju da će u iduće četiri godine 30 posto liječnika ostvariti uvjete za odlazak u mirovinu, pa će nastati manjak od 800 liječnika.

"Sustav primarne zaštite počeo se urušavati. To nije vidljivo u urbanim sredinama ali, primjerice u Slavoniji, stanje je alarmantno. Ako se nešto ne promijeni, veliki broj stanovnika ostat će bez mogućnosti ostvarenja ustavnog prava na zdravlje", upozorio je dopredsjednik Hrvatskog društva za poslovnu etiku i zdravstvenu ekonomiku Hrvatskog liječničkog zbora Zoran Maravić.

Najviše odlaze liječnici u najboljim godinama

Problem je po Hrvatsku tim veći što se dramatični manjak liječnika osjeti i u čitavoj EU gdje će do 2025. godine čak polovina sadašnjih zdravstvenih djelatnika otići u mirovinu, a tamošnja tržišta rada naprosto 'usisati' liječnike iz Hrvatske, regije i čitavog istoka Europe.

U Hrvatskoj je trenutno oko 15.000 radnoaktivnih liječnika čija je prosječna dob 46 godina. Onih mladih u dobi od 30 do 39 godina je oko 3.800, a upravo su oni i najbrojniji koji odlaze iz Hrvatske. Među onima koji su već otišli ponajviše je anesteziologa, zatim radiologa, općih kirurga, urologa i ginekologa. Već sada hrvatski prosjek su 343 liječnika na 100 tisuća stanovnika, dok je prosjek Europske unije 350.

„Broj liječnika specijalista u Hrvatskoj u zadnje je četiri godine smanjen za 15 posto. Nedostaje nam gotovo tri i pol tisuće specijalista da bi bili na razini prosjeka EU-a. Istodobno, prosječna dob liječnika koji traže potvrde za odlazak u inozemstvo je 39 godina, što su za liječničku profesiju najbolje godine“, kaže dr. Goluža napominjući kako se u zdravstvenom sustavu osjeća nedostatak svakog pojedinog specijaliste, pa se događa da, recimo, 1.300 djece u Splitu ostaje bez pedijatra.

Da bi u takvim okolnostima sustav funkcionirao, manjak liječnika rješava se nametanjem visokih i protuzakonitih satnica prekovremenog rada u bolnicama, a za dežurstva se angažiraju liječnici iz drugih sredina ili čak oni umirovljeni.

„Gotovo je postalo praksa da liječnici u dobi od 75 godina rade na stacionarnim bolničkim odjelima ili su dežurni u izvanbolničkoj hitnoj službi. Nije bolje niti u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. Prosječan broj pacijenata po obiteljskom liječniku u Hrvatskoj je 1.800, dok je u EU 1.400“, upozorava Goluža.

Na rubu snaga

Manjak liječnika zasad se ne osjeća posvuda jednako. „Najviše se osjeti u manjim sredinama gdje nekoliko liječnika čini odjel. Bolnice u Slavoniji i Lici rade na rubu snaga“, kaže Ada Barić Grgurević iz HUBOL-a.

Nedavno je odjeknula vijest da su samo iz Kliničkog bolničkog centra u Osijeku ove godine otišla 24 liječnika i čak 57 medicinskih sestara i tehničara.

Na pitanje što bi trebalo učiniti da se ublaži tako nagli gubitak kadrova, dr. Barić Grgurević kaže kako je unazad tri godine HUBOL promatrao rad četiri ministra koji po pitanju stimulacije liječnika i motivacije njihovog ostanka u Hrvatskoj do danas nisu donijeli niti jednu mjeru.

„Jedna od glavnih mjera je sklapanje strukovnog kolektivnog ugovora za liječnike, budući da oni, iako su nositelji zdravstvenog sustava, nemaju čak pravo ni sudjelovati u kolektivnim pregovorima o svojim materijalnim i radnim pravima, već u ime njih pregovaraju sindikati nezdravstvenih djelatnosti. Potrebno je i bolje organizirati njihov rad, omogućiti povoljnije stambeno kreditiranje za mlađe liječnike i porezne olakšice za rad u manje atraktivnim sredinama te im sustavno omogućiti stručno usavršavanje, smatra Goluža. Predsjednica HUBOL-a mnogo je konciznija. Ona kaže: „Glavna mjera koja se treba donijeti je da se počne slušati struka.“

[/trim] Link